Istorijski podaci

Prvi pomen imena našeg grada, seže u daleku 1505. godinu. Zapis se nalazi u knjizi zaduženja, koja se čuva u Dubrovačkom arhivu u Hrvatskoj. Zabeleženo je da je kramar „Filip od Ivanjice“ imao dužničke obaveze prema trgovcu Gabrijelu Crijeviću.  Ivanjica je za varošicu proglašena 16. juna 1866 godine ukazom kneza Mihaila Obrenovića.

Moravički kraj u davnoj prošlosti

Moravički kraj bio je naseljen još u davnoj prošlosti. Pronađeni su razni predmeti iz tog davnog doba, izrađeni od kamena. Ljudi u to vreme nisu znali za metale, već su svoje alate i oružje izrađivali od kamena. U selu Kosovici nađena je kamena sekira iz tog doba. U Gornjem Radaljevu nađen je nož sa dva sečiva, od kremena. Nož se nalazi u Prilikama. Iz “bakarnog” doba nađen je jedan bakarni vrh od koplja u selu Crnjevu. Takođe je nađen jedan bronzani mač i bronzana sekira u selu Raščići, bronzano koplje u Kušićima, ispod Javora.

Starosedeoci u Moravičkom kraju

Prvi narodi, koji su naseljavali ovaj kraj, a za koje istorija zna, bili su Dardanci. Njih su odavde potisli na jug Tračani. Tračane su potisli Iliri, koji su u ovim krajevima živeli dugo vremena u dobro organizovanoj državi. Nađena su i neka njihova naselja, između ostalih jedno veće u dnu Priličkog polja, u selu Donje Radaljevo.

Ilire su pokorili Rimljani i dugo vladali ovim krajem. U našem kraju ima dosta ostataka iz doba rimske vladavine. Veruje se da su Rimljani počeli da koriste crveni peščar na prostoru od Čemernice do Javora kao gvozdenu rudu.
U Jovančića potoku, kod Bukovice, nađen je jedan mermerni spomenik nekog rimskog, opštinskog starešine. Spomenik se sada nalazi u Beogradu na čuvanju. Smatra se da imena – Loret (brdo), Negrišori (selo), Betulica (Brezova) selo i dr. vode poreklo iz rimskog doba.

Postoji i jedna zbirka kovanog novca, od 30 komada iz III i IV veka, nađena i prikupljena u ovom kraju. U toj zbirci nalazi se i jedan srebrnjak od 32 grama.
Vizantinci (Grci) u ovim krajevima, živeli su samo po gradovima. Izvan gradova živeli su pokoreni drugi narodi. U mnogim našim selima postoje stara groblja, koja naš narod pogrešno naziva „Grcka groblja“. To su groblja nasih predaka, raznih srpskih plemena.

Doseljavanje Slovena u moravički kraj

Stari Sloveni doselili su se u naš kraj krajem VI i početkom VII veka. Oni su bili vredni, radni, dobroćudni i miroljubivi. Bavili su se stočarstvom, zemljoradnjom, pčelarstvom i lovom.
Ona slovenska plemena koja su se naselila oko Moravice, Studenice i Uvca bila su međusobno srodna. Imala su zajedničko plemensko- rodovsko društveno uređenje. Plemenom je upravljao Čelnik. Više srodnih plemena udruživalo se u župu, kojom je upravljao Župan. Više župana udruživalo se i biralo najhrabrijeg i najpametnijeg župana za kneza – Velikog župana.Osnivanje prvih država

Iako su bili miroljubivi, naši preci voleli su da budu slobodni. Međutim, posle njihovog naseljavanja u ove krajeve, na njih su često napadali Mađari, Bugari, Vizantinci i drugi narodi. Da bi se zaštitila od njihovih napada i da bi bila slobodna, plemena naseljena u Moravičkom kraju udružila su se i prva osnovala svoju državicu pod upravom kneza. To se dogodilo još u početku VIII veka.

Sedišta knezova bila su u ovom kraju oko reke Moravice i Studenice do Lima. Kao sedište tih knezova pominju se ova mesta u vizantijskim i rimskim zapisima: „Megiretus“- što neki tumače kao Međurečje, grad Destnik, nazvan po knezu Desti, a nalazio se ispod Golije. Posebno se pominje grad Dresnik ili Dreznik, opet u ovom kraju.

Gde su sve bila sedišta srpskih župana – knezova u to vreme nije poznato, no da su bila oko gornjih tokova Studenice i Moravice, to je potpuno pouzdano.
Od svih ovih knezova najviše je ostalo zapisa o knezu Časlavu Klonimiroviću, koji je osvojio vizantijski grad Ras, jugoistočno od Golije i u njega preneo svoje sedište.
Pored Časlava, Vizantinci mnogo pominju i kneza Vukana iz stare srpske kneževske dinastije. On je vladao od 965 – 999. godine. Ratovao je neprekidno sa vizantijskim carem Vasilijem. Proširio je svoju državu sve do Lipljana na Kosovu. Vukan je premestio svoje sedište iz Rasa ponovo na južnu stranu Golije.