Aktuelnosti

Vode

Rečni sistem opštine i bliske okoline, čine bistre, čiste i brze planinske reke. Moravica, Studenica i Nošnica, koje sa svojim pritokama vijugaju niz moravičke planine, dube krečnjačka korita i stvaraju uske i strme klisure.

Sve reke su izuzetno bogate ribom i pogodne za razvoj sportskog ribolova. Na teritoriji opštine Ivanjica se nalaze vodotokovi dva sliva: sliva Moravice i sliva Studenice koji su razdvojeni masivima i obroncima Golije. Iako ovi vodotokovi među sobom nemaju nikakve fizičke veze, po svojim vodnim karakteristikama su veoma slični, a prostiru se na terenu sa nadmorskom visinom od preko 500 m, većinom i preko 700 m i spadaju u čist salmonidni region.
Sa sigurnošću se može tvrditi da se na teritoriji opštine Ivanjica i ne susreću pravi vodotokovi mrenskog regiona, pošto se potočna pastrmka susreće čitavom dužinom pripadajućih vodotokova.

Moravicu, koja razdvaja masive Golije i Javora, obrazuju Golijska reka i Jabukovački potok, sastajući se ispod Gleđice. Moravica kod Međurečja prima sa leve strane Nošnicu, kod Bukovice reku Bukovicu, a nešto severnije Grabovicu. Desne pritoke su joj Pakašnica, Manjanski i Budoželjski potok, Lučka, Marina i Lišanska reka.
Na Moravici je 1904. godine izgrađen kameni most na principu klinova koji je jedan od najvećih jednolučnih mostova na Balkanu.

Godine 1911. je u centru grada na Moravici izgrađena hidrocentrala, deveta u tadašnjoj Srbiji, posle hidrocentrala u Beogradu, Valjevu, Užicu, Leskovcu, Kraljevu, Šapcu, Nišu i Zaječaru.

Izvorište Moravice se nalazi ispod najviših vrhova Golije sa severne strane. Teče na sever i prima znatan broj desnih i levih pritoka. Korito reke je zasuto šljuknovitim nanosom i većim delom degradirano usled veoma izražene erozije i bujičnih karaktera vodotoka. Širina korita pod vodom se kreće od 2 do 3 m u gornjem toku, pa čak do 10 m na izlasku sa teritorije opštine. Količina vode varira od 30 do 1.200 lit/sec, dok se za vreme perioda povodnja količina vode povećava čak i za 100 puta.

Stanje na vodotoku Moravice je jako izmenjeno u odnosu na nekadašnji period. Nestali su karakteristični virovi duboki čak i do 3 m, kao i brzaci od nagomilanog stenja i krupnog kamenja koji su činili izrazite bukove.

Danas je, usled intenzivne seče šuma na Goliji, ova nekad jedna od najizrazitijih reka šumskog područja, postala bujičavi vodotok, što se odrazilo na količinu, sadržaj vode i nagli nadolazak vode, dužinu trajanja pomute, kao i na sadržaj i uslove razmnožavanja najzastupljenije riblje vrste u ovom vodotoku, potočne pastrmke.

Najkarakterističnije i najvažnije desne pritoke Moravice su: Sapatnica, Golijska reka, Pakašnica, Manska reka, Budoželjski potok, Lučka reka sa pritokama Osoničkom i Rzinjskom rekom, Marina, Rašćanska i Lišanska reka. Svi ovi vodotokovi protiču kroz ogolelo područje posečenih šuma i pretežno su bujičastog karaktera. Međutim, mali vodotokovi i potoci koji su pritoke navedenih reka još uvek protiču kroz pošumljene terene i veoma su pogodni za uzgajanje mlađi potočne pastrmke u prvoj godini života.

Leve pritoke Moravice su: Nošnica, Bukovička reka, Grabovička reka, Zarića potok i Darijevića reka. Na ovim vodotokovima nije registrovan izrazito bujični karakter, već su pomute kraćeg trajanja i bujice blaže izražene.
U sliv Moravice spadaju i vodotokovi Malog i Veliki Rzava. Prvi nastaje od Četovačke reke kod Katića, a drugi od Presečke reke kod Močioca.

Fizičke karakteristike vodotokova u temperaturnom pogledu su sledeće: gornji tok Moravice sa pritokama ima temperaturu vode u letnjem periodu od 14 do 17 stepeni Celzijusa, a vodotokovi koji protiču kroz šumu imaju i nižu temperaturu. Kako se spuštaju u predele sa nižom nadmorskom visinom i temperatura vode se u letnjem periodu penje i prelazi 20 stepeni. U zimskom periodu Moravica i većina pritoka se lede. U regionu gornjeg toka Moravice iznad sastava sa Golijskom rekom, predviđa se u narednom periodu izgradnja akumulacije za pijaću vodu, koja bi po svojim karakteristikama mogla biti izrazito salmonidna akumulacija.

Sliv Studenice karakteriše veliki broj vodotokova desnih i levih pritoka koje imaju znatne količine vode u svako doba godine. Sve ove pritoke izviru sa Golije ili okolnih planina koje su još uvek pošumljene, te nisu izrazito bujičavog karaktera. I ovde se oseća uticaj seče šuma, ali nešto slabiji nego u slivu Moravice. Nadmorska visina korita Studenice je znatno veća i kreće se od 650 do 980 m.

Studenica nastaje iznad Brusnika, od Crne reke i Studenca. Korito reke je danas delimično zasuto šljunkom, ali još uvek postoje izraziti brzaci i virovi. Količina vode se kreće od 100 do 2.400 lit/sek, a za vreme izrazitih bujica se količina vode povećava za više od sto puta. Širina reke se idući nizvodno, kreće od 3 do 14 m, a dubina varira od 30 do 120 cm, u virovima i do 3 m. Desne pritoke Studenice su Samokovka, Izubra i Sklapojevac, a leve Brusnička reka, Jastrebovac, Braduljička reka i gornji tok Beloševe reke.

Temperatura vode u letnjem periodu u donjem delu Studenice se kreće čak do 22 stepena, ali je u pritokama koje protiču kroz šumu znatno niža.
Studenica je izrazito salmonidna voda u kojoj, sem potočne pastrmke, ima uslova i za uzgajanje lipljana.
U donjem delu Studenice predviđa se izgradnja akumulacije od koje će se 1/3 nalaziti na teritoriji ivanjičke opštine.

Posmatrajući vodotokove na teritoriji ovog područja, usled nastalih promena u zasipanju korita vodotoka, njihova stvarna površina povećana je, ali su dužina i proizvodna moć ostali isti, ili čak niža od nekadašnjih.

Ukupna dužina vodotoka na teritoriji opštine Ivanjica računa se na 215 km, a površina na oko 355 ha.
Na teritoriji opštine se nalazi i veliki broj klisura reka Nošnice, Studenice, Malog i Velikog Rzava, Lišanske i Hajdučke reke.

REKE
Bistre, čiste i brze planinske reke Moravica, Studenica i Nošnica sa svojim pritokama, vijugaju niz moravičke planine, dube krečnjačka korita i stvaraju niz uskih i strmih klisura.

Golijska reka i Jabukovački potok, koji razdvajaju masive Golije i Javora, sastaju se ispod Gleđice i obrazuju MORAVICU. Moravica kod Međurečja prima s leve strane Nošnicu, kod Bukovice Bukovicu, a nešto severnije Grabovicu. Desne su joj pritoke Pakašnica, Manjanski i Budoželjski potok, Lučka, Marina i Lišanska reka. Po reci Moravici ovaj deo Starog Vlaha u srednjem veku dobio je ime Moravički Stari Vlah, kasnije u tursko doba Moravička nahija, a danas je deo Moravičkog okruga.
Moravica je duga 60 km i teče od juga prema severu.
STUDENICA skuplja vodu istočnog dela Golije, a izvorišta su joj na Odvraćenici i u Čestim vrelima na nadmorskoj visini od 1.615 metara. Nastaje od Crne reke i Studenca. Kod Devića prima Brusničku reku. Probijajuci se između Golije i Radočela, uliva se u Ibar kod Ušća kao njegova leva pritoka. Duga je 57,6 km a njen sliv ima površinu od 582 km2. Dolina reke Studenice je vrlo uzana i duboka. Na platou iznad ove bistre, kristalno čiste i hladne reke izgrađen je velelepni manastir, zadužbina Stefana Nemanje, koji se kao i ova reka, zove Studenica.

GRABOVICA nastaje od Brezovačke i Stragačinske reke. Obe izviru ispod Mučnja. Mesto gde se sastaju Brezovačka i Stragačinska reka nalazi se na 600 m nadmorske visine, a mesto gde se Grabovica uliva u Moravicu je na visini od 470 m. Otuda ova planinska reka ima veoma mali pad.

Sve reke u slivovima Moravice i Studenice do sada su čiste i nezagađene. Njihova ekološka zaštita je jedan od osnovnih uslova za razvoj turizma. Sve imaju uslove za izgradnju malih hidrocentrala, koje bi davale dovoljne količine električne energije pa ne bi bilo nikakvih potreba za naftom i ugljem kao energentima, koji zagađuju okolinu.

Područje opštine Ivanjica ima izvore mineralne vode u Brusniku (Golija), u Ivanjici na više mesta, na Bukovici, u Gjiječi, Cerovi, Marinoj reci i u Priličkom kiseljaku. Nažalost, trenutno se nedovoljno eksploatisu.
JEZERA

„TIČAR“ ili „DAJIĆKO“

nalazi se na severozapadnoj strani Golije, na nadmorskoj visini od 1.420 metara i na oko 30 km od Ivanjice. Okruženo je gustom četinarskom šumom. Prečnika je između 10 i 12 metara.

Jezero je godinama predstavljalo zagonetku i za njega su vezane brojne legende. Botaničar Dr Nedeljko Košanin je studijom iz 1907. godine razrešio neke prirodne tajne vezane za jezero. U studiji se kaže da je obim vodene površine bio 103 metra, površina 460 m2 a najveća izmerena dubina 3,2 metra. Nekada je jezero zahvatalo 1.660 m2 ali se godinama smanjuje jer obrasta barskom i tresavskom vegetacijom. Današnji prečnik jezera je oko desetak metara.
Samo jezero sa okolinom, zaštićeno je od strane države kao prirodni rezervat.
„NEBESKA SUZA“

Iznad puta za Goliju, na mestu zvanom Okruglica, na nadmorskoj visini od 1.495 metara nalazi se jezero Nebeska suza. Nastalo je sredinom osme decenije prošlog veka posle jednog velikog zemljotresa u Rumuniji. Inače je najveće jezero u moravičkom kraju i svojevrstan je kuriozitet.
„KOŠANINOVA JEZERA“

sastoje se od dva spojena jezera, veliko i malog. Elipsastog su oblika i smeštena u uvali na severnoj strani Crepuljnika, na nadmorskoj visini od oko 900 metara. Dimenzije jezera su 91 x 40 metara, površine oko 28 ari. Izduženo je i pruža se pravcem sever – jug. Većim delom je pod vodom, a dubina prema proceni iznosi od 6 – 8 metara. Obodi jezera obrasli su tresavskom vegetacijom.
U izvorišnom delu Jastrebovačke reke postoji i jezero „Tresava“, površine oko 1,5 hektara.

STANJE VODA
Opština Ivanjica, preko Zavoda za javno zdravlje Čačak, radi analize rečne vode Moravice na tri merna mesta i to: Kumanica (vodozahvat), kupalište na naperu, i Prilike – Panjica, posle uliva svih otpadnih voda.
Na osnovu izveštaja može se zaključiti da uzorci vode prema urađenim parametrima hemijske analize vode, prema Pravilniku o opasnim materijama u vodi, kazuju da je hemijska ispravnost vode u granicama dozvoljenih vrednosti, izuzev povremenih „ekscesa“. Dakle ivanjičani piju prilično kvalitetnu vodu.

VODOSNABDEVANJE
Podaci iz 2007. godine odnose se na sistem vodosnabdevanja Kumanica – Ivanjica, bez seoskih vodovoda. U ovom sistemu je ukupna realizovana dužina primarne vodovodne mreže 33,09 km, dok je njena potrebna dužina 40,89 km. Primarna vodovodna mreža je rekonstruisana u dužini od 0,8 km, a potrebe postoje za rekonstrukcijom jos 26,59 km.

Postojeći sistem vodosnabdevanja se zasniva na postrojenju za preradu vode „Lučka Reka“, koje je izgrađeno 1973. godine. Postrojenje se nalazi južno od Ivanjice, na uzvišenju, u zoni naselja Bedina Varoš. Snabdeva se zahvatanjem vode iz Rzinjske reke i Drvničkog potoka. Kapacitet ovih vodozahvata je oko 40-60 l/s.

Dugoročno snabdevanje vodom naselja Ivanjice predviđeno je da se odvija preko sistema „Kumanica – Ivanjica“. Ovaj sistem je samo delom realizovan 1991. godine, kada je izgradjen vodozahvat „Kumanica“, postavljen magistralni cevovod dužine 12,5 km (gravitaciono doprema vodu na postrojenje „Lučka Reka“) i izgradjeno razdelno okno u Medjurečju.
Kapacitet vodozahvata „Kumanica“ iznosi oko 240 l/s, što sa kapacitetom vodozahvata Rzinjske reke i Drvničkog potoka, treba da podmiri buduće potrebe ovog područja.
Izgradnjom rezervoara ,,Mrkočevac’’ u februaru 2008. godine, kapaciteta 1.000 m3, povećane su mogućnosti akumulacije vode, ali se procenjuje da nedostaje još 3.000 m3 rezervoarskog prostora.

U sistemu vodosnabdevanja Ivanjice registrovano je 4.866 priključaka: 4.300 stanovništva, 550 male privrede, 11 industrijskih i 5 javnih ustanova. Procena da vodu za piće iz ovog sistema koristi oko 18.000 stanovnika u Mesnim zajednicama Ivanjica, Bukovicai Prilike. Ostala naselja na području opštine Ivanjica snabdevaju se neprečiščenom vodom sa lokalnih izvorišta, od kojih postoji razvodna mreža koja je uglavnom u lošem stanju, izuzev vodovoda u Lisi koji je završen 2006.godine.

Generalnim projektom vodosnabdevanja opštine Ivanjica predviđena je izgradnja magistralnog cevovoda od rezervoara „Mrkocevac“ do rezervoara „Centar“ dužine 3.000 metara i magistralnog cevovoda od industrijske zone do Prilika dužine oko 4.800 metara, zatim uključenje naselja na prostoru od Ivanjice do naselja Prilike u sistem vodosnabdevanja „Kumanica – Ivanjica“.

U toku je kompletna rekonstrukcija fabrike za filtraciju vode na Lučkoj reci. Njenim završetkom protok pijaće vode u sekundi povećaće sa na oko 150 litara.

OTPADNE VODE
Opština Ivanjica nema adekvatno rešeno pitanje sakupljanja, odvođenja i prečišćavanja otpadnih voda. U samom gradskom području postoji kanalizaciona mreža koja pokriva jedan deo naselja. U ostalim naseljima ne postoje sistemi za sakupljanje, odvođenje i tretman otpadnih voda. Ispuštanje otpadnih voda se vrši individualno, u septičke jame, kopane bunare ili obližnje vodotokove.

Ukupna dužina primarne mreže fekalne kanalizacije iznosi 22,68 km, a potrebno je izgraditi dodatnih 179 km. Do sada je ukupno rekonstruisano 0,5 km primarne mreže fekalne kanalizacije, a potrebno je rekonstruisati primarnu mrežu u dužini od 22,18 km.
Mreža gradske fekalne kanalizacije je građena u periodu od 1954-1968. godine, pa i kasnije, sa širenjem gradskog područja. Mreža fekalne kanalizacije je približne dužine od oko 22.680 metara. Azbestno-cementnih cevi 10.773 metara, armirano-betonskih 6.470 metara i PVC cevi 4.310 metara.

Generalni projekat i prethodna studija opravdanosti sakupljanja, odvođenja i prečišćavanja otpadnih voda naselja opštine Ivanjica, izrađeni 2007.godine, predviđaju separatno prečišćavanje vode usled razuđenosti naselja u opštini. Pored širenja kanalizacione mreže, planirana je i izgradnja sistema za prečišćavanje otpadnih voda, za koga bi bio vezan jedinstven sistem kolekcije za gradsko i prigradsko područje. Preostala seoska područja bi bila pokrivena sa 37 postrojenja.

Trenutno na gradskoj mreži fekalne kanalizacije postoji 3.300 priključaka, od čega 2.940 čine priključci stanovništva, 350 male privrede, 5 industrijskih i 5 javnih ustanova.

KOMUNALNI OTPAD
Od ukupne količine otpada, koja se godišnje proizvede na teritoriji opštine (3.412,89 t), od domaćinstava potiče 1.610,05 t, od preduzeća 1.502,93 tona, ne računajući industrijski otpad, sa javnih površina 15,99 tona i od ustanova 283,92 tona. Podaci se odnose na 2007. godinu, a procenjeni su na osnovu raspoloživih kapaciteta komunalnog preduzeća.

Opština Ivanjica ima jednu deponiju, na koju komunalno preduzeće odlaže otpad prikupljen sa gradskog i prigradskih područja MZ Međurečje i MZ Prilike. Gradska deponija „Grbavčevica“ se nalazi se na oko 4,5 km od grada, na udaljenosti od oko 300 m od najbližih kuća, 300 m od reke Moravice i 300 m od Budoželjske reke. Ukupna površina trupa deponije iznosi 1 ha, a za sanaciju je predviđen pojas koji obuhvata površinu od 2,5 ha. Ova deponija se koristi od 1976. godine i pokriva oko 90% gradskih i prigradskih naselja i oko 40% sela Međurecje i Prilike, odnosno oko 43 % stanovništva cele opštine. Deponija je na granici kapaciteta prostora namenjenog za odlaganje otpada, pa zbog prostorne popunjenosti, koristi se samo za odlaganje komunalnog otpada, dok se industrijski otpad na nju ne odlaže. Deponija zahteva sanaciju i biološku rekultivaciju.

Iz navedenih razloga, opština Ivanjica je prinuđena da vrši odlaganje otpada na regionalnu deponiju „Duboko” kod Užica. Broj neuredjenih deponija nije poznat.
Industrijski otpad, najcešće drveni otpad poput strugotine, se uglavnom nekontrolisano odlagao na divlje deponije pored reka, puteva i šuma. Rešenje ovog problema leži u otvaranju preduzeća za preradu sekundarnih sirovina, koje bi od drvenog otpada pravilo brikete ili slične proizvode.

Od septembra 2007.godine, započeta je akcija, na gradskom području Ivanjice, prikupljanja otpada korisnog za reciklažu, postavljanjem dve vrste kontejnera za prikupljanje papira i plastične ambalaže.

Za sada ne postoji privredno društvo koje se bavi reciklažom, a za prikupljanje otpada za reciklažu je odgovorno JKP „Komunalno“. Baliran otpad se isporučuje zainteresovanim pravnim subjektima iz drugih opština. Za prvih 6 meseci akcije prikupljanja reciklažnog otpada, prikupljeno je i presovano oko 13 tona papirnog i sličnog otpada i oko 2,5 tone plastične ambalaže.

О Аутору

Financ